Loader

TJEDNI PRESJEK

10

Marin JuricevicPODRŠKA KURIKULARNOJ REFORMI ILI ANTIVLADIN PROSVJED?

40 tisuća ljudi sudjelovalo je u prosvjedima podrške Kurikularnoj reformi. Proteklu srijedu diljem Hrvatske organizirani su skupovi oksimoronskog naziva prosvjed podrške ili prosvjed za reformu. Kada se prosvjeduje, prosvjeduje se protiv nečega, a ne za nešto. I u ovom slučaju se prosvjedovalo protiv nečega i to protiv vlade. Dakle, radilo se o antivladinim prosvjedima, a ne o prosvjedu podrške koji bi semantički imao smisla samo kao književna figura. Stvari dobivaju smisao tek kada se nazovu pravim imenom. I da su organizatori ovog skupa ili prosvjeda svoju akciju nazvali pravim imenom vjerojatno bi im se odazvalo još i više ljudi jer puno je više ljudi koji su upoznati s lošim stranama ove vlade, od onih koji su upoznati sa sadržajem kurikuluma. U zadnjih nekoliko mjeseci postalo je jasno da ova vlada nije sposobna donositi niti manje važne odluke, a kamoli uhvatiti se u koštac sa kurikularnom reformom. Ostaje nejasno zašto prosvjednici nisu tražili odstupanje vlade, nego su tražili nešto za što su unaprijed znali da neće dobiti, a to je da Domoljubna koalicija na čelu s HDZ-om skroji onakvu kurikularnu reformu kakva je zamišljena za vrijeme SDP-ovog mandata. Valjda smo u protekla dva desetljeća trebali naučiti da je to nemoguće. A nemoguće je i oteti se dojmu da su u priči oko Kurikularne reforme mediji odigrali svoju veliku ulogu. Koliko god HRT povlačio vodu na HDZ-ov mlin, isto se toliko određeni portali i novinske kuće trude ići niz dlaku lijevoj političkoj opciji. Još se jednom pokazalo da u hrvatkskim medijima nema mjesta objektivnosti. Kada su u pitanju inicijative “Hod za život” i “Hrvatska može bolje” u medijima, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, nalaze se uglavnom samo ili difamacije ili pohvale te ad hominem napadi, dok je razovora o sadržaju vrlo malo, a ideološki irelevantne, ali životno važne teme poput prosvjeda protiv TTIP-a se uporno izbjegavaju.

OREŠKOVIĆEVO IZNENAĐENJE ZA HRVATSKU!
Kada je premijer Tihomir Orešković objavio da traži smjenu svojih potpredsjednika Tomislava Karamarka i Bože Petrova, svi su odjednom zaboravili na kurikularnu reformu. Oreškovićev potez bio je ravan onom Sanaderovom iz 2009. Mediji su još dan prije Oreškovićevog istupa nagađali da premijer namjerava dati ostavku na svoju funkciju i taman kada se Orešković popeo na govornicu cijela Hrvatska je očekivala da će čuti eho Sanaderovih riječi – Doviđenja i hvala na suradnji. Ali umjesto toga premijer je govorio o misterioznom sastanku s ljudima iz SOA-e, a onda su se u kontekstu ostavke čula imena Tomislava Karamarka i Bože Petrova. I dok u priči o kurikularnoj reformi imamo oksimoron, ovdje imamo paradoks, a to je da dvojicu potpredsjednika vlade, koje je izabrao hrvatski narod smjenjuje tehnokrat kojem su legitimitet dala upravo ta dvojica koju on sada želi smjeniti. Kao i očekivano, Karamarko je pokazao da su mu moć i fotelja ispred stranke i države pa je kategorično odbio Oreškovićev zahtjev i najavio preslagivanje Vlade. No pitanje je što će to Karamarko preslagivati s obzirom da su mu HSS i HDSSB otkazali suradnju, dok je Petrov otvoreno izjavio da želi Karamarkovu ostavku te da je spreman i na vlastitu ostavku. Karamarko nema stopostotnu podršku niti unutar same stranke jer mu se na sjednici predsjedništva stranke usprotivio njegov dojučerašnji najbliži suradnik Milijan Brkić tražeći njegovu odgovornost za trenutnu političku krizu. HDZ sada traži izgalasavanje nepovjerenja premijeru Oreškoviću, a SDP traži izglasavanje nepovjerenja Karamarku. Pad vlade i prijevremeni izbori sve su izgledniji, ali pitanje je hoće li to značiti i kraj političke krize s obzirom da su prema anketama popularnosti HDZ i SDP i dalje gotovo jednaki, a kao treća stranka se pojavio Živi zid koji neće ni s jednima ni s drugima. Ako bi eventualni prijevremeni izbori protekli u takvom tonu opet bi se dobila ili nestabilna vlada ili velika koalicija HDZ-SDP. U svemu tome najvažnije za buduću političku sliku Hrvatske je razvoj odnosa u HDZ-u. Pitanje je: Što će biti s HDZ-om nakon Karamarka? I hoće li biti HDZ-a nakon Karmarka?

Pratite na i putem: