Loader

The Magnificient Seven

00

The Magnificent Seven je, ukratko, remake remakea. Akira Kurosawa 1954. snima Sedam Samuraja, na temelju kojeg je John Struges 1960. snimio Sedam Veličanstvenih, a na temelju oba ranije navedena filma, Antoine Fuqua snima The Magnificient Seven (Sedmorica Veličanstvenih).

Gradić Rose Creek nalazi se pod „okupacijom“ bogatog i okrutnog industrijalista Bartholomewa Bouguea (Peter Sarsgaard), očajni građani nemaju drugog izbora, te zapošljavaju sedam usamljenih junaka kako bi im pomogli u ostvarivanju njihovog američkog sna. Junake predvodi Chisholm (Denzel Washington), potpomognut Joshom Faradayem (Chris Pratt), Goodnight Robicheauxom (Ethan Hawke) Billy Rocksom (Byung – hun Lee), Jackom Horneom (Vincent D’Onofrio), Vasquezom (Manuel Garcia – Rulfo), te Red Harvestom (Martin Sensmeier). Radnja ovoga filma je već toliko puta ispričana, isklišejizirana priča, da već po samome naslovu možete pretpostaviti kako će film započeti, razviti se i završiti. Čak, ukoliko Vam filmska inteligencija i dedukcija funkcioniraju malo bolje nego kod običnih smrtnika, možete i pretpostaviti tko će do kraja filma i poginuti. Da, eto malo sam Vam spoilao, obećajem tu ću stati i neću više, ali stvarno je očito.

No, istini za volju, to i ne mora nužno biti loša stvar. Ne petljajući previše oko priče, te oslonivši se na filmske veličine i njihovu kemiju na platnu, Antoine Fuqua snimio je jako lijepi film. Kadrovi su krasni, neki čak i prekrasni, CGI je korišten minimalno, možda koja planina tu i tamo i to je više manje to. Mogu se primijetiti čak i neki, za vesterne, klasični kadrovi, koji kod filmoljubaca zasigurno bude nostalgiju i lijepa sjećanja na zlatno doba „spaghetti“ vesterna. Bilo da snima dramu, kao što su „Training Day“ i „Southpaw“, ili zabavne akcijske filmove kao što su „Shooter“ i „Olympus has Fallen“, Antoine Fuqua se pokazao uspješnim, na taj način dokazavši svoju raznovrsnost i izvrsnost.

O glumačkim veličinama koji čine postavu ovoga filma ne treba trošiti previše riječi. No ipak, reda radi, neke valja izdvojiti. Denzel je ponovno Denzel. Uvjerljiv, odmjeren, zabavan, jednostavno Denzel. Chris Pratt je također zabavan i karizmatičan. U određenim scenama, možda i malo previše Chris Pratt, što se očituje u njegovu, za ovaj film, ipak premodernom smislu za humor, ali jako je zabavan, tako da mu i ne možemo previše zamjeriti. Mene je osobno oduševio Vincent D’Onofrio. Ova mrcina od čovjeka, kao da se specijalizirala za „još malo pa ću puknut ko’ kokica“ uloge. D’Onofrio, široj javnosti poznatiji kao Wilson Fisk aka Kingpin, u uspješnoj Netflixovoj seriji Daredevil, stvorio je tog, u ljudsku odjeću obučenog i na dvije noge hodajućeg medvjeda, s glasom kao da je upravo primio udarac nogom u „obiteljske dragulje“. Definitivno, jedan od onih nepravedno zapostavljenih, a iznimno talentiranih Hollywoodskih glumaca. Peter Sarsgard zna kako utjeloviti negativca, i to se ne boji pokazati. Iako nije jedan od onih negativaca prema kojima ponekad osjećamo određene simpatije kao što su Hans Landa, Darth Vader, Voldermort, itd., njegova uloga je toliko „ljigava“, da u skoro svakoj sceni u kojoj se pojavljuje, imate osjećaj kako će nekakva ljigava tekućina početi teći iz filmskog platna.

Vrijedi li ovaj film pogledati? Ja mislim da vrijedi. Sama glumačka postava sugerira kako je ovaj film vrijedan gledanja. U niti jednom trenutku ovaj film nije, niti pokušava biti, ništa drugo doli dobar, akcijski, popcorn film. Budete li, ranije navedeno, imali na umu prilikom gledanja ovog uratka, manjak njegove dubine, šarma kojim obiluju njegovi prethodnici i razvoja pozadinske priče određenih likova neće Vam uopće smetati.

Pratite na i putem: