Loader

NOVOGODIŠNJE ODLUKE I OSTALI JEDNOROZI

50

Jeste li i ove godine donijeli novogodišnje odluke? Koliko prošlogodišnjih ste proveli, a na koliko zaboravili? Zašto uopće donosimo novogodišnje odluke?

Pitanja su to na koje svatko odgovara zasebno, ali nekako u globalu sve se svodi na to da odluku donesemo s lakoćom pa s lakoćom na nju i zaboravimo. Zašto? Jer je nova godina sinonim za sutra.

-“Kad ćeš u teretanu?”

-“Od 1.1.”

-“Kad ćeš prestati pušiti?”

-“Sutra.”

-“Zar nisi prestao jesti slatko?”

-“Prestajem sutra.”

Sve su to odluke za koje znamo da ih nećemo zapravo i izvršiti, ali fora nam je baviti se mišlju kako bismo zapravo mogli, jer tko ne bi htio biti mršaviji ili živjeti dulje i ljepše? Svi bismo, naravno, no za to je potreban i trud, a to je onaj problematičan dio. Dosta se lako odlučiti na nešto, no teško se držati toga. Rekao si da više nema slatkog, ali vidi, ovaj komadić čokolade te tako lijepo gleda, pa mogao bi pojesti samo taj. I tako u krug.

No ako doista želimo nešto promijeniti, napravit ćemo to bilo koji dan u godini. Nova godina zgodan je datum za to, ali ako nešto doista želiš promijeniti, napravit ćeš to danas.

Okej, shvatili smo da je lako odlučiti, ali kako dalje? Kako sad zapravo to izvršiti?

Za početak, posvijestiti si.

“Okej curo, odlučila si to, odlučila si da više nema slatkog, sad si izbij to slatko iz glave.”, ili “Prestaješ pušiti? Super, zaboravi cigarete i prestani se nadati pokojem skrivenom dimu. Nema više, postaješ nepušač”.

Drugo, nema labavo ilitiga ne popuštaj!

-“Komadić čokolade, pa neće mi ništa biti od toga.”

Ne može, ne dovodi se u napast uopće. Je li lakše ne pojesti čokoladu kada je samo gledaš ili kada osjetiš njen divni okus u ustima? Mislim da svi znamo odgovor.

“Ma samo dim, neće mi biti ništa.”

Ajme molim te, prestani se zavaravati! Nema postupnog smanjivanja, tu i tamo dim itd. Reži i ne popuštaj.

Treće, misli na posljedice. Okej, znam, sad je teško, preteško i ne možeš ti to. Ali znaš šta? Možeš! Ti to stvarno možeš! Samo razmišljaj kako će ti dobro biti poslije! Kako ćeš dobro izgledati na plaži u novom bikiniju. Ili kako će ti biti super kad se ne budeš morao po zimi smrzavati vani dok ti prsti otpadaju od hladnoće jer držiš tu glupu cigaretu koja te, by the way, ubija. Ajme bit će super! Imat ćeš toliko više novaca, nećeš uopće konstantno smrdjeti, nećeš se morati skrivati od staraca, nećeš stalno kašljati, moći ćeš se popeti stepenicama i normalno disati. Zvuči nestvarno? Ali nije, sve ćeš to moći! Sad samo malo izdrži i strpi se, malo trpljenja za znatno bolji i kvalitetniji život. Konačna nagrada je vrijedna tog trpljenja, ne zaboravi.

Ako ti samo razmišljanje o cilju nije dovoljno, poduzmi nešto konkretno. Primjerice, stavi novac u kasicu za svaku kutiju cigareta koju poželiš kupiti. Kroz koji mjesec bit ćeš pozitivno iznenađen težinom kasice. Ili sklopi pakt sam sa sobom, na primjer, za svaku pojedenu čokoladicu moraš istrčati jedan kilometar ili napraviti neku sličnu stvar koju mrziš. Mislim da ćeš nakon par kilometara odustati od slatkog. Nemojte se bojati biti kreativni u smišljanju motivacija i kazni.

Malo sam se previše fokusirala na pušenje, treninge i slatko, jer to su nam ipak najčešće novogodišnje odluke. Ali tu ima toliko toga! Moj životni moto (ne volim to tako nazivati, ali ajmo reći da mi je to jedna od misli vodilja) je svaki dan budi bolja nego jučer. I moram vam priznati da je užasno teško. Ali je i užasno lijepo. Svi mi želimo biti bolje osobe (više-manje). Kako bismo to postali, moramo se stvarno puno truditi i raditi na sebi, a to podrazumijeva svakodnevno donošenje odluka. Od najmanjih do ovećih. Primjerice, imam nešto slobodnog vremena, neću sada leći na kauč nego idem pitati mamu treba li joj pomoći nešto. Ili, umjesto besmislenog skrolanja naslovnice idem nazvati nonu, znam da će joj biti jako drago i da ću je razveseliti. Idi prošetaj psa, bit će ti zahvalan. Je li lakše leći na kauč i skrolati naslovnicu? Pa da, baš je. Ali je li produktivnije, usmjerenije prema drugima, altruističnije, otvorenije novim iskustvima i plodonosnije? Pa ne, i ne bih baš rekla. Prečesto radimo ono na što smo nagnani nekim nutarnjim stanjem a ono je uglavnom “ne da mi se”. I onda ne radimo baš ništa. I onda nam proleti život. I onda skužimo da smo glupo utrošili svoje vrijeme. I onda nam je žao. I onda je prekasno. I onda smo nezadovoljni. I onda umremo. Ups, da, zaboravila sam. Umrijet ćemo jednom. Zato ljudi, pliz, iskoristimo vrijeme najbolje što možemo. Pokrenimo se. Uzmimo svoj život u svoje ruke i napravimo od njega remek djelo!

 

 

Autor:  Chiara Vratović

Pratite na i putem: