Loader

KOMENTAR : HNK Rijeka – NK Slaven Belupo

00

Pozdrav dragi slušatelji i čitatelji našeg i vašeg radija Skaut. Želim odmah iskoristiti priliku i čestitati našim i vašim momcima na pobjedi protiv Milana. Zbilja se u hrvatskom nogometu ne događa svaki dan da se pobjedi jedan ovakav velikan kao sto je Milan. Želim također čestitati Matjažu Keku na vrsnom nadmudrivanju Gennera Gattusa, kojeg se mnogi od nas zasigurno sjećaju kao vrhunskog nogometaša. Iako se ovom pobjedom Rijeka nije plasirala u daljnje natjecanje svakako je hvale vrijedna, a sigurna sam da je uvelike moralno dignula naše nogometaše.
Igrači su danas ušli veoma energično, pretpostavljam zbog pobjede nad Milanom. Ta njihova energičnost se izrazila u 12. Minuti pogotkom Punčeca i u 88. Minuti pogotkom Crnica. Zasigurna sam da ste gledali prijašnje utakmice i mislim da ćete se složiti sa mnom kad kažem da su se dečki zbilja probudili. Danas brojem manja ‘populacija’ navijača na tribinama ne navija ništa tise ili s manje strasti. Svaki pokret prate s uzdasima, odobravanjima i pljeskom.

Danas sam si dala priliku promatrati ljude oko sebe. Inače je nogomet nepredvidiv sport, ali današnja utakmica je imala predvidljiv kraj. Danas sam na stadion došla nešto ranije, sto je inače čudno za mene jer uvijek dolazim kako bi se reklo na knap ili čak kasnim. Imala sam priliku u tih 20-tak minuta promatrati video wall. Prije svake utakmice na video wallu se prikazuju navijači na stadionu. Mnoštovo različitih lica, kao i mnoštvo generacija je moglo biti uočeno kao i šaroliko mnoštvo različitih kabanica, koje štite od ove nevere s Kvarnera. Dopustiti ću si i reci da Rijeka povezuje nepovezivo i premošćuje ne permissive. Ne vidimo svaki dan da se tisuće ljudi skupi i dišu i navijaju kao jedno, bez obzira na rezultat. Ljubav koja se može uočiti jednaka je ona ljubavi majke prema djetetu ili dečka prema djevojci. Vrijeme stane i sve se obaveze puštaju sa strane kako bi se bodrio nas prvak, bila bura ili kisa. Istinska sreća je ono sto se može vidjeti na licima navijača, pa i od onih najmlađih koje roditelji nose u rukama pa i do onih čije su oci vidjele mnogo utakmica. Imala sam priliku bodriti Rijeku aktivno navijajući još na Kantridi, ali i nešto pasivnije u toplini press loze. Mogu reci da oboje ima svojih čari i da sam sretna sto sam dio nečega ovoliko impresivnog

Danas su igrači stvarno letjeli po terenu, ali svaku utakmicu se netko istakne. Danas bi htjela, bez zadrške, pohvaliti Maxwella Acostyja. Bez obzira na poziciju koju igra trudi se dostići svaku loptu, ma koliko god ona daleko bila. Ne zaustavljaju ga niti prekršaju koji su počinjeni nad njim, ne valja se po terenu i ne iznuđuje prekršaje. Samo ustaje i dalje se bori za loptu. Zelju za igrom i iskazivanjem zbilja želim svakome od nas, da se borimo s takvim zarom za sve ono sto je nama bitno. Da ugrabimo svaku šansu koja nam je pružena jer neke šanse nikad se možda neće ponoviti. Ili da citiram jednom umjetnika “If you had one shot, or one opportunity to seize everything you ever wanted in one moment, would you capture it or just let it slip?”. Za one neupućene u ovaj žanr, radi se o jednom, jedinom, velikom Eminemu. Ili za žensku publiku, kako bi rekla Shakira digneš se očisti i hajmo ponovo.

Za kraj želim čestitati igračima na pobjedi. Stvarno im se divim jer trčati po ovakvom vremenu uz ovakvu hladnoću stvarno treba imati volje. Također velika pohvala ide Armadi i navijačima na zapadu koji su također stajali na kiši tijekom cijele utakmice i nisu prestali bodriti nasu Rijeku. Veselim se sljedećoj pobjedi, nadam se da i vi to jednako željno iščekujete.