Loader

KOMENTAR : HNK Rijeka – NK Istra 1961

10

Nakon dugo vremena opet smo na Rujevici. Mogu reći da mi je zbilja nedostajala Rujevica kao i atmosfera koja vlada svaki put na stadionu, jednako toliko – ako ne i više – nedostajali su mi igrači i njihova igra. Napokon smo dočekali glavnu sporednu stvar na svijetu i igru naših ljubimaca.
Nogomet je igra koja voli požrtvovnost, kao i svaki drugi sport. Nogometaši se odriču svojih života, privatnosti i obitelji kako bi trčali za loptom. No, nogomet je puno više od trčanja za loptom. Isključivo neizmjerna ljubav prema igri mora postojati kako bi osoba sebe natjerala da se odrekne svih pogodnosti koje nosi život jedne mlade osobe. Želja za treningom mora prevladati želju za jutarnjim izležavanjem u krevetu i popodnevnim odmorom. Nadalje, razmislimo malo o tome kako svi, počevši od mene, kukamo nad vremenom, odnosno vremenskim nepogodama. Požrtvovnost igrača se vidi također i u igri pod svim vremenskim uvjetima, bez obzira bila kiša, snijeg ili sunce. Sigurna sam da koriste trovremenski Taft kad im je frizura gotovo uvijek postojana.
Žrtva je ono sto nas gura dalje, pomiče granice i čini nas boljima, uspješnijima, ali zasigurno i sretnijima, pogotovo kada vidimo naše rezultate. Često možemo čuti ‘lako njima, pa i ja bih trčao za milione’. Iskreno mislim da bi trčali i za puno manje iznose. Na kraju, tko je od njih znao koliko će daleko dospjeti i gdje će sve zaigrati.

Nastavljam u istom tonu i iz tog razloga opet želim pohvaliti Hebera. Koliko god da je lopta daleko on će se potruditi stići ju iako gotovo da nema šanse. Neumorno trči po terenu pokazujući sprinterske ali i maratonske sposobnosti. Prvotno sam mislila da to radi kako bi se iskazao u novom klubu, no pogriješila sam. Heber koristi svaku utakmicu kako bi pokazao koliko je dobar, ne živi na staroj slavi, nego živi svaku utakmicu kao da je najvažnija. Rijeka i Kek su višestruko profitirali njegovim dolaskom, a sigurna sam da Kek pamti svako njegovo uklizavanje, dizanje s travnjaka, borbu za loptu dok leži na podu nakon obaranja protivničkog igrača.

Jedna bitna karika u cjelokupnom doživljaju na tribinama su upravo navijači. Istinski, pravi navijači bodre svoj klub i kada im ide i kada im ne polazi sve baš od ruke, ili u ovom slučaju od noge. Armada kao i ostali navijači bodre Rijeku u ovoj, manje uspješnoj sezoni, s jednakom snagom i žarom kao i prošle godine kada nam je Rijeka donijela dvostruku titulu. Sjetimo se 2012. godine, godine kada je naša Rijeka izbjegla pad u drugu ligu, čak i tada ju je Armada vjerno pratila u stopu.
U ljudskoj prirodi je da se ne predajemo. Tko bi od nas danas hodao da smo odustali prvi puta kada smo pali ili tko bi od nas vozio biciklu? Upravo ta dječja hrabrost i nepoznavanje straha bi nam trebao svima biti uzor.

Prije svake utakmice razmišljam o tome kakav transparent će imati Armada i s kojim natpisom. Prema mojem mišljenju, ništa u skorije vrijeme neće nadmašiti transparent kojeg je Armada razvila za svoj 30 rođendan, u kojem je sudjelovala cijela istočna tribina. Danas su me uspjeli ugodno iznenaditi i potresti moju nutrinu. Svoj transparent su posvetili kolegi, sportskom reporteru HRT Radio Rijeke, Koradu Vujnoviću, kojemu je nakon teške operacije bila potrebna hitna transfuzija krvi. Armada mu se obratila s porukom “Korado izdrži – mi smo uz tebe”. Kolegi želim brzi oporavak i nadam se da ćemo ga ubrzo moći vidjeti ponovno na tribinama.

Za kraj čestitam momcima na izvrsnoj utakmici i zadivljujućem rezultatu od 4:0. U završnici je s tribina izgledalo kao da se poigravaju s vidno nadjačanima igračima Istre.